Dale Watson: Truckin’ Sessions Vol. 2

Hyena, 2009
Pri spomenu kamiondžijske muzike ne mogu a da se ne sjetim lika Burta Reynoldsa u onom crnom Trans Am-u iz filma Smokey and the Bandit (prvi dio), koji je za mene ostao na top listi pet najboljih filmova svih vremena. Ako ni zbog čeg drugog, onda radi odlične glume četvoro protagonista, te ključnih kamiondžijskih fraza poput “What’s your twenty”, “10-4″ i drugih. Kamiondžijska glazba u SAD-u spada u tradicionalni country i u toj vrsti glazbe ima odličnih pjesama i izvođača, od Reda Sovina do Jerryja Reeda i, naravno, Dalea Watsona koji je 1998. snimio vjerojatno najbolji kamiondžijski album, uz Reedov soundtrack iz već spomenutog filma Smokey and the Bandit (1977). Truckin’ Sessions je po izlasku doživio vrlo dobar prijem i uvrstio se među one klasične albume koje ćete rijetko ili nikada slušati na velikim country stanicama u SAD-u gdje dominiraju zašećereni “hat acts” i konzervativni poklonici politike GW Busha.

2007. godine je Dale Watson izdao svoj vjerojatno najuspješniji album From The Cradle To The Grave koji je u usporedi s njegovim prijašnjim izdanjima polučio pravi mainstream uspjeh, a videospot za pjesmu Justice For All, koji podsjeća na najbolje dosege Johnnyja Casha, je potvrdio činjenicu da je Watson trenutno vjerojatno najznačajniji trubadour “prave” country glazbe, nositelj ostavštine Merla Haggarda, Leftyja Frizzella, Hanka Williamsa i Johnnyja Casha. Lani sam željno očekivao novi studijski album, no moralo je proći još nešto vremena. Watson je odlučio da će nasljednik Cradle biti još jedan kamiondžijski album, i treba istaknuti da je i ovaj puta uspio. Neke pjesme s albuma Truckin’ Sessions Vol. 2 (album ima dva različita omota, jedan je repriza onog s Vol. 1, doduše, s dosta ostarjelim Watsonom, a drugi omot je sasvim nov) već su objavljene na prethodnim albumima i na raznim “tribute” kompilacijama; neke sežu skroz do njegovih solističnih diskografskih začetaka iz sredine devedesetih (Jack’s Truck Stop And Cafe, Truckin’ Queen, Texas Boogie), a ima i nekoliko dosad neobjavljenih. Dojam je da Truckin’ Session Vol.2 nije samo nastavak jedinice, nego samostalni tematski album, koji ujedno obuhvaća sav važniji Watsonov kamiondžijski opus. Na albumu ima meni tih toliko dragih izraza poput npr. već spomenutog 10-4 (to je instrumental u pomalo surferskom stilu koji Watsonu nikako nije stran, pošto je učio zanat od rockabilly glazbenika i začetnika surf zvuka, kao što je bio Duane Eddy).

Watson ne pokušava idealizirati život vozača, nego ga opisuje takvim kakvim, uz svu svoju usamljenost i otužnost, on i jest. Pjesme poput Truckin’ Queen, Yankee Doodle Jean, Me And Freddie And Jake su zabavne priče o životu na hi-ho silver o, a vrhunac albuma su zasigurno balade Let This Trucker Go i Hero.

Matej Krajnc