Did You first start to sing and then learned to play guitar, or was it the other way around, or maybe both at the same time?

Both really, though playing see to have to happen first.

What’s the story about  sticking coins on your Tele?

I did a European,Scandinavian and Australian tour and just before the Euro was to start and I realized all the coins I had from the tour would be worthless. I decided to put them on the guitar as a reminder of where I have been.

How do You feel about your music being called alt country?

Okay by me , I guess I am an alternative to country music.

How did You come up with Ameripolitan?

I wanted a name that was roots (Ameri ) and not country by todays country definition ( politan)

What is one thing that You’re most proud of in your career?

Being a regular performer on the Grand Ol Opry.

What do You think about today’s country music scene?

I think it sucks in general and is a corporate pimp.

Which contemporary country musicians do You listen to, if any?

I don’t, though there are a lot of Bluegrass acts that I enjoy.

What is your favorite country song?

Too many to pick just one, it depends on my mood. Hank Williams, Lefty Frizzell , Ray Price , Bob Wills and Conway Twitty can suit me for the most part

Which country music legends did You play with, and with which ones would You like to play if You had the chance?

Haggard, Willie, George Jones, Johnny Paycheck, Johnny Cash, Jerry Lee Lewis and as of July I can add Ray Price. Loretta Lynn would be one I’d like to add.

Who’s Your favorite country singer (male/female)?

Lefty Frizzell

Do You think You are more popular in USA or in Europe (regarding awards You’ve received in Great Britain and Netherlands)?

Europe as far as awards, but the USA I perform more TV and major concert arenas.

What about your fiddle player, he played on Truckin’ sessions, why is he not coming to Europe?

Economics, I let him go.

What are your expectations for the concert in Zagreb, if any?

I hope an enthusiastic crowd.

Thanks Dale, and keep it REAL Country!

That’s it, thanks

Toliko od njega. Sada nam još samo ostaje da ga poslušamo!

Jurica Gorša

Donosimo još jedan email interview i to sa čovjekom koji je ponovno pokrenuo svijest o Country muzici kod nas, čemu može posvjedočiti njegov profil na Facebook-u gdje je okupio mnoštvo fanova.

Jurica, kako si se uopće našao u Country muzici?
Pa ovako country glazbu slušam od malih nogu, naslijedio sam to od svojih roditelja jer su se i oni bavili sviranjem i pjevanjem iskljucivo su country svirali, jednostavno su mi te predivne melodije ušle u uho i taj nacin sviranja i pjevanja, evo hvala bogu country glazbom se sad vec bavim 15god sviram i pjevam, jednostavno u njoj uzivam i definitivno zivim taj zivot (kaubojski život.)

Planiraš li snimiti i izdati CD?
Sto se tice izdavanja CD-a, naravno da planiram nesto snimiti, samo jos nemam svojih autorskih pjesama pa cu izdati neki cover, naime postoji problem kod nas, ako country pjesmu napises na hrvatskom ona odmah gubi taj zvuk i zvucat ce kao neka nasa svatovska pjesma, a ako je na stranom onda opet nece biti prodaje jer vecina trazi na nasem jeziku tako da trazim neki kompromis između toga, a kad ga nađem onda cu snimiti autorski cd.

Nastupio si u RTL-ovom show-u „Hrvatska Traži Zvijezdu“, manje više svi znamo kako je završilo. No malo sam tražio po netu, i ocjene tvog nastupa su pozitivne štoviše ljudi su bili oduševljeni. Što ti misliš o cijelom tom show-u i svom nastupu tamo?
Pa kao prvo mislim da bih trebali promjeniti ime npr. “HRVATSKA TRAZI POP ZVIJEZDU” jer u papirima je pisalo dođite sa pjesmom jednom stranom i jednom nasom, i obucite se onako kako bih inace nastupali na koncertima, ja sam tako i napravio u biti dosao sam onako kako sam i inace u privatnom zivotu obucen i odsvirao sam ono sto i inace sviram i rekli su Country ne prolazi tj. ovo nije show za kauboje, po tome bi oni trebali staviti ime sta traze, a ne ovako su im dolazili i glumci, neki su mislili da je modna revija i svega je bilo, a sto se tice mog samog nastupa pa evo mislim iskreno da je bilo sve u redu, cak su me ljudi kasnije kad su vidjeli nazivali i rekli mi kako je country zakon, kad ces svirati ovdje, ondje uglavnom sve reakcije su bile pozitivne i moram priznati da sada jako puno ljudi vec slusa country u hrvatskoj, a cak su se poceli i oblacit tako.

Što je nastup u show-u znaćio za tebe?
Ovaj nastup u showu je za mene znacio jako puno sto ni sam nisam mogao vjerovat, prvo sto sam eto country glazbu razvikao po hrvatskoj cak nesto po BiH i Srbiji, drugo poceli su se ljudi zanimati za country glazbu, neki bi je htjeli svirat, neki me pitaju da im snimim country, neki me pitaju za odjecu i obucu (kaubojske cizme, sesir, kosulje, remeni, kaubojske kravate), a ono najvaznije od svega to je da su poceli ljudi zvat za svirke, i da ce bit posla.

Koliko često sviraš i gdje?
Što se tice dogovaranja svirki i nema nekakvih problema jer dosta to ljudima zvuci zanimljivo zato sto country glazbenika nema puno kod nas, a pogotovo im je drago cut nekakvu promjenu i pogledat neki dobar kaubojski show, a sto se tice sviranja pa evo svira se svaki vikend nekad bude tri dana za redom, a nekad bude samo jedan dan obicno petak ili subota.

Koji ti je izvođač najzastupljeniji na repertoaru, i tko su ti najveći uzori – ili je samo jedan?
Najzastupljeniji izvođac je Johnny Cash, bas zbog toga ako u hrvatskoj neko i ne zna za country glazbu, znaju bar za njega upravo zbog toga sto je i napravljen i film o njemu prije par godina “Walk The Line” , a sad ga je i reper Snoop Dog obradio tako da se za njega najvise zna a i cinjenica je i proglasen je Country kraljem “The King Of Country”, i puno popularnih country pjevaca ima u americi bas zbog njega jer im je on dosta pjesama napisao i zvao ih na svoje koncerte kao goste. Sto se tice uzora imam jako puno evo neki od njih su mi:Willie Nelson, Kris Kristofferson, Waylon Jennings, George Jones, Kenny Rogers, Marty Robbins, Dwight Yoakam, Don Williams, Randy Travis, Ricky Skaggs, New Grass Revival, Nitty Gritty Dirt Band, Frankie Laine, Garth Brooks, Charlie Daniels Band, Bill Monroe, Hank Williams, Brooks & Dunn, Carpenters, Dale Watson, Dave Dudley, Jerry Reed, Earl Scruggs, Alison Krauss,Bellamy Brothers, Ricky Nelson,Bill Monroe, Charlie Daniels Band, Marty Robbins, Don Gibson, Billy Dean, Roger Miller, Bobby Bare, Charlie Rich, Charley Pride,Faron Young,Hank Thompson,Ferlin Husky,Hank Snow,Hank Locklin,Jimmy Dean,Jimmy Buffett,Merle Hagard,Jim Reeves,Johnny Horton,Albert Lee,Conway Twitty,Alabama,Alan Jackson,Osborne Brothers,Roy Clark,Buck Owens,Lyle Lovett,Emmylou Harris,Dolly Parton,Loretta Lynn,Lynn Anderson,Patsy Cline,Trisha Yearwood,Linda Rostand,Plava Trava Zaborava.

Jesi li član HGU?
Član sam HGU, upravo zato sto se bavim bas profesionalno glazbom, a i potrebno mi je kad negdje radim na nekim vecim nastupima onda traze da se bude član zbog ugovora, a i u slučaju da dođu neke inspekcije u lokal opet imam potvrdu da sam član pa nema nikakvih problema.

Što misliš kakva je budućnost country muzike u hrvatskoj?
Buducnost Country muzike kod nas, pa mislim da ide na bolje i definitivno mislim da ce se to pocet sve vise slusati, pogotovo sad kad smo u NATO usli poceli su se praviti kampovi za americku vojsku, a zna se da je Country glazba kod njih tradicionalna i mislim da ce se bas zbog toga prosirit Country glazba kod nas.

Bio si član Country banda The Burbons, što je s njima?
Grupa The Bourbons se okupila u travnju 2007g. i imali smo puno svirki i bili smo na super putu, cak smo isli i van svirat (Austrija,Njemacka), a najljepse sto nam se dogodilo jest kad smo bili predgrupa Plavoj Travi Zaborava, (evo ih ovim putem pozdravljam). Nazalost grupa The Bourbons vise ne postoji, jer decki u bendu imaju previse drugog posla sa strane tako da ne stignu vise ici na svirke, razisli smo se ove godine u 3.mj.

Planiraš li ponovno okupiti band ili nastavljaš solo i što imaš od opreme?
Svakako bih volio imati Country bend i trenutno ga trazim, a dok ga ne nađem naravno idem solo, gaza ima, a sto se tice opreme imam full svoju vlastitu, a  imam i svoj kombi preuređen u Country stilu!

Želimo ti puno uspjeha i hvala što si odvojio vrijeme za Crountry.com
Hvala vama, nadam se da cemo jos surađivat i evo ovim putem pozdravljam jos jedanput sve kauboje u hrvatskoj i one koji to tek pocinju bit!
Jura Gitara. (Juke Guitar)

Crooks & Straights

Crountry.com vam donosi interview sa Riječkom grupom Crooks & Straights u kojem govore o svojim uspjesima i stanju na country sceni kod nas. Svi koji prate Country scenu u hrvatskoj već znaju za brojne uspjehe Crooks & Straights, a u ovom interviewu donismo i neke detalje koje vjerojatno niste znali

Predstavite nam ukratko Crooks & Straights

„Crooks & Straights“ su riječka country grupa utemeljena drugom polovicom 1999. godine, što drugim riječima znači da ove godine obilježavamo punih deset godina postojanja. Od samog početka nas je bilo šest, s tim što su četiri muška člana grupe tu od prvog nastupa, a dvije članice su došle naknadno, nakon nekih personalnih promjena. Trenutna postava banda je (abecednim redom):

Robert Bradičić – električna gitara, akustična gitara, glavni i prateći vokal
Damir Matković – klavir, glavni i prateći vokal
Sandra Mladenić – pedal steel, akustična gitara, glavni i prateći vokal
Joško Serdarević – bubnjevi, prateći vokal
Mladen Srića – bas, glavni vokal
Nataša Veljak – violina, prateći vokal

Do sada ste izdali dva albuma. Prvi je bio „So Little Left To Say“ 2005. i 2007. „Just One Thing“, no kod nas se o Crooks & Straights se prvi puta najviše čulo i pisalo kada ste izdali za Comstock Records, ako se ne varam to je bilo 2002?

„Comstock Records“ su bili ti koji su nas prvi kontaktirali. Nije mi poznato tko im je rekao za našu web stranicu. U svakom slučaju, posjetili su je, čuli neki demo materijal koji smo u to vrijeme tamo imali da se može čuti kako otprilike zvučimo i pretpostavljam da im se to ponešto svidjelo. Nakon toga su nam se javili i rekli da su zainteresirani za objavljivanje našeg materijala te pitali da li bismo im nešto poslali.

Jeste li im slali svoje materijale pa su oh oni samo snimili na CD, ili ste išli Arizonu pa snimili u njihovom studiu?

Danas nije više potrebno ići u nečiji studio pa tamo snimati premda bi bilo lijepo da nam je netko platio put to Arizone i omogućio nam snimanje na licu mjesta. Ali nije. Mi smo u to vrijeme upravo bili u fazi snimanja našeg prvog albuma i kad su nam se „Comstock Records“ javili, imali smo potpuno završene tri pjesme. Poslali smo im taj dotad gotov materijal i oni su prihvatili „All I Need Is One More for the Road“ koja je autorska stvar te našu obradu „Singing the Blues“, poznatog country klasika.

Koliko vam je taj CD „International Country Music Sampler„ pomogao u ostvarivanju novih kontakata i dogovaranju novih koncerata?

Pomogao nam je dosta. Činjenica je da smo se odjednom počeli pojavljivati na radio programima u velikom dijelu svijeta, čak i u takvim državama poput Australije ili Amerike. Svirali su nas na svakakvim postajama, od onih najopskurnijih za koje ne samo da nikad nismo ni čuli, već valjda za njih nisu znali ni najbliži susjedi, pa sve do onih velikih poput, recimo, BBC-ja i Hessisches Rundfunk iz Frankfurta. Naravno, kasnije je to znatno olakšavalo kontakte prilikom dogovaranja nastupa u inozemstvu.
Dvije godine kasnije 2004. ste također punili novinske stupce i to s razlogom. Pobjeda na “Picnic Country – Europa Contest” u Mrągowu u Poljskoj…

“Picnic Country – Europa Contest”, u Mrągowu, u Poljskoj, je međunarodni festival s dugom tradicijom koji se održava svake godine i koji je krajem 90-tih prerastao u svojevrsnu Euroviziju europske country glazbe. 2004. godine je održan po 23. put i to uz sudjelovanje country grupa iz čitave Europe, kao uostalom i svake godine u svom natjecateljskom dijelu. Svaki natjecatelj ima 30 minuta na pozornici – 5 minuta uključiti instrumente i 25 za svirku. Dvije posljednje pjesme koje se sviraju ulaze u natjecateljski dio. Prema pravilima natjecanja, jedna od njih je morala biti američki standard u vlastitom aranžmanu, a druga originalna, autorska kompozicija. Mi smo odabrali prijaviti već spomenuti “Singing the Blues” (Melvin Endsley) i “When I Called You Mine”, autorsku stvar koja se poslije pojavila na našem drugom albumu, kao svoje naslove za natjecanje. Na kraju smo dobili šest od ukupno deset glasova žirija, ostavivši tako svega četiri glasa za sve ostale natjecatelje zajedno. Bilo je to prilično iznenađenje za svih jer je tamo bilo natjecatelja s puno jačom logistikom od naše i pravim menadžerskim timovima. Očito je bilo da su se neki od njih jako nadali pobjedi, a u to je bio vjerovao i sam organizator. No, žiri – koji je bio međunarodni i očito potpuno neovisan – je pobjedu dodijelio nama. Tako smo službeno ili neslužbeno postali najbolji europski country band za sezonu 2004/2005.

Jeste li svirali na još festivala?

Stalno pokušavamo svirati vani i čak bih želio vjerovati da u europskim country krugovima pomalo stvaramo kakvo-takvo ime tako da smo sad već došli u situaciju da se na nekim mjestima ne moramo više previše ni predstavljati. Nastupali smo već u dosta europskih zemalja, a kao najveće festivale na kojima smo dosad nastupali bih svakako izdvojio festival u Silkeborgu, u Danskoj (http://sccdk.com/?lang=en) te festival u Visginasu u Litvi (http://www.visaginocountry.lt/index.php/en).

Na CD-ovima koje ste izdali nalaze se vaše autorske pjesme, ali i neke poznate country uspješnice. Tko su vam glazbeni uzori?

Mislim da se ne može navesti niti jedno ime za koje bi se dalo konkretno tvrditi da nam je glazbeni uzor. Prije bi se moglo reći da nam određeni podžanrovi više leže nego neki drugi. Nakon nekog vremena band shvati što bolje svira, a što malo lošije. Mi se nekako najbolje snalazimo u western svingu te shuffleovima, boogiejima i slično. U prilog ovoj cijeloj tvrdnji može ići činjenica da je meni, recimo, od svih daleko najdraži Willie Nelson, ali se to ni po čemu u našem repertoaru ne da zaključiti.

Planirate li pisati pjesme na hrvatskom jeziku?

Ne postoji nikakav opravdan razlog zbog kojeg bismo se na to odlučili. Time ne bismo u Hrvatskoj baš ništa dobili jer će nas ovdje ionako nastaviti ignorirati kao i dosad, bez obzira što učinili, a vani bismo time samo izgubili. Kome bi se tamo sviralo na hrvatskom? Kad smo, na primjer, stupili u kontakt s engleskom menadžerskom agencijom “Sylvan Entertainments” (www.sylvanentertainments.com), jedno od prvih pitanja je bilo imamo li dovoljno repertoara na engleskom. Nakon našeg odgovora da mi pjevamo samo na engleskom, više nije bilo nikakvih problema.

Crooks & Straights

Što se trenutno sluša u vašem CD playeru?

Ne mogu govoriti u ime drugih premda znam da se sluša svašta. Neki čak slušaju glazbu uglavnom konkretno vezanu za njihov instrument, neovisno o žanru. Ja osobno sam oduvijek bio sklon swingu tako da se kod mene najviše sluša upravo to. Bilo da se zove Gypsy swing, western swing ili čisti swing.

Imate li potpisan interni ugovor u bandu?

Nemamo interni ugovor jer nismo profesionalci i band smo okupljali na prijateljskoj osnovi. Ovaj je znao ovog, a onaj onog i tako smo se našli. Nismo nikad ni razmišljali o tome.

Imate li kompletnu opremu?

Svatko od nas posjeduje sve što mu je potrebno za vlastiti instrument. Što se razglasa i kombija tiče, nemamo ni jedno ni drugo. Jednostavno nam se ne bi isplatilo. Razglas u velikoj većini slučajeva riješi sam organizator, a ako baš zatreba kombi, imamo ga mogućnost prilično jeftino iznajmiti. Dakle, sve bi nas to koštalo puno više da je naše nego ovako.

Gdje najčešće svirate, imate li stalnu gažu?

Nemamo stalnu gažu. Ne znam kako je u Zagrebu i može li band – pogotovo country – tamo doći do stalne gaže, ali u Rijeci je to nemoguće. Jednostavno sviramo gdjegod nam se pruži prilika. Što u prijevodu znači otprilike trećinu nastupa vani.

Koji vam je koncert najdraži?

Teško je reći. Svaki je od njih poseban na svoj način. Ali od onih u Hrvatskoj je meni osobno vjerojatno najdraža promocija drugog albuma prošle godine u dvorani Hrvatskog Kulturnog Doma u Rijeci. To je jedan od onih dana kad ti se sve poklopi, a to onda osjeti i publika i mediji. A od onih vani bih možda izdvojio nastup na festivalu u Silkeborgu, u Danskoj. Poljsku ne spominjem jer se tamo ionako sviralo samo 25 minuta.

Možete li živjeti samo od Country muzike, odnosno od muzike općenito?

Kod nas se od country glazbe ne može živjeti. Od nekog drugog žanra može ako iza tebe netko stane pa te gura. No, nas ne gura nitko. Čak bih prije rekao da nam se u najblažem smislu riječi ni malo ne izlazi u susret. A vani bi se dalo, ovisno o tome o kojoj se zemlji govori. No, kako smo mi u Hrvatskoj, onda se naš izbor svodi ili na svirati country te imati redovan posao da nedostatak novca ne ubije band ili se okrenuti nečemu drugom što hrvatska glazbena scena priznaje. Mi smo izabrali ono prvo. Meni je osobno već bilo dosta sviranja godinama samo za novac. Zato sam prekinuo profesionalnu karijeru i konačno počeo svirati ono što volim. Takvih nas trenutno u „Crooks & Straights“ – bivših profesionalaca – ima tri.

Kakvi su planovi Crooks & Straights za slijedeće tri godine?

Nemamo nekakvih prevelikih planova. Želimo svirati kad god nam se ukaže prilika, a kad sazrije vrijeme, možda snimiti treći album. To je sve. Ali to ne stavljamo ni u kakve vremenske okvire.

Hvala što ste odvojili vrijeme za Crountry.com

Nema na čemu. Pozdrav svim čitateljima.