John Anderson – Bigger hands 2009
Country pjevač koji još i piše pjesme kao što je to John Anderson – to je oduvijek bila dobra kombinacija. Na svojem zadnjem (ne i jedinom) albumu je i koproducent sa Jamesom Stroudom čime dokazuje da je kompletan i svestran autor.
Bigger hands se malo razlikuje od prethodnog Easy money iz 2007 no u osnovi su to samo nijanse i Anderson uspijeva ostati dosljedan sebi i svojem stilu. Djelomično to možemo pripisati i novoj etiketi Country Crossing. A ako spomenem i njegov specifični vokal kojeg je nemoguće pobrkati sa nekim drugim onda dobivamo album koji će se sigurno svidjeti njegovoj dosadašnjoj publici a, naravno, i šire.
Da se malo pozabavim sadržajem. Izdvojio bih pjesmu How can I be so thirsty koja ujedno i otvara album i čiji naziv i sam govori sve ali mislim da se album najviše oslanja na balade i lagane pjesme kao što su The greatest story never told, Mising her again ili Hawaia in Hawaii. Nije izostavljena ni zgodna igra riječi u pjesmi What used to turn me on a tu je i Shuttin’ Detriot down, osvrt na trenutnu situaciju i probleme u industrijskoj ekonomiji.
Sve u svemu, Anderson je uspio pomiriti i u isti paket staviti svoj tradicionalizam od kojeg, srećom, ne odstupa ali i neke moderne smjernice u vidu produkcije i instrumentalizma. Album je pitak, konzistentan i slušljiv i nadam se da će Anderson tako nastaviti i dalje.
Loading ...
